Četvrtak, Oktobar 23, 2008
Koraci...
Prvi korak...
Nikada nisam voleo oktobar...nikad ga neću ni voleti...kad pogledam
unazad uvek sam u oktobru gubio meni drage osobe...po tome ni ovaj
oktobar nije izuzetak...
Poznat
vam je onaj mučni osećaj u stomaku...kao da vam neko uvija želudac i
gura srce direktno u grlo...kada ništa više nije važno....kada sekunde
postanu sati...tako se osećam sada...prazno....
Priznajem,ja sam kriv...ne želim da grešim dušu optužujući drugog...krivica je samo moja...osim sebe mogu da krivim još i oktobar...ali ne znam kako da izbrišem protekle dve godine,kako da ih zaboravim...možda je ovo moj prvi korak....korak ka povratku ili korak u nepoznato....čudni su putevi gospodnji....
..E čudni su putevi sudbine...Kako je zacrtano,tako će biti...=)...Jednostavno jača sila...
PoZz!
Poznat mi je, nazalost...taj osecaj... Za pocetak budi siguran da ces ovde naci ljude koji ce umeti da pokojim svojim komentarom izmame tvoj osmeh...
Nacinio si jedan korak, sada polako pokusaj da oblikujes svoje misli i osecanja u reci, pa da krenes dalje...oktobru je jos malo kraj! Pozdrav